DAMIR MESEC - IRONMAN TRIATLONAC
Kontakt:
damir.mesec@yahoo.com
Skype: ironmoon80
Triatlonci:
Dejan Patrčević
Bojan Marić
Nikola Tošić
Igor Malešević "Melez"
Gordan Petković
Matia Milovan
Andrej Vištica
Krešimir Tijardović
Željka Šaban
Iva Tomić
Konstantin Preradovič
Matic Romšak
Luka Černuta
Matjaž Kovač
Trkači:
Goran Murić
Arhiva postova:
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (3)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (2)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (4)
Studeni 2007 (2)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (3)
Srpanj 2007 (1)
Siječanj 2007 (1)
Prosinac 2006 (2)
Listopad 2006 (1)
Rujan 2006 (3)
Kolovoz 2006 (1)
Srpanj 2006 (1)
Lipanj 2006 (1)
Svibanj 2006 (5)
Travanj 2006 (16)
Ožujak 2006 (2)
Veljača 2006 (1)
Siječanj 2006 (3)
Prosinac 2005 (3)
Studeni 2005 (3)
Rujan 2005 (1)
Kolovoz 2005 (3)
Srpanj 2005 (10)
Lipanj 2005 (5)
Svibanj 2005 (8)
Travanj 2005 (6)
DAMIR MESEC - IRONMAN TRIATLONAC
20. Austria International Triathlon
- 16:48 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Prije svega ispričavam se što nisam ranije napisao post, ali u zadnjih 20 dana nisam bio u stanju da bilo što pisem, mentalno i fizički. Kao što vidite promijenio sam domenu u 3damir i nadam se da vam se sviđa nešto promjenjeni dizajn naslovnice. Kao što većina od onih koji prate moje evente, uspjehe i pothvate zna što mi se dogodilo 25.08.2007. u Podersdorfu - Malom mjestu na velikom jezeru kraj Beča u Austriji, mnogi ne znaju detalje pa ću u ovom postu sve napisati kako je gore bilo. 23.08.2007. Već jučer sam spremio stvari za polazak na moj 5. IronMan na kojem ću nastupiti s ostalih 450 natjecatelja u malom turističkom Podersdorfu u Austriji, tako da sam ujutro samo krenuo i otišao po Zvonka i Zorana koji isti dan kada ja Imam ironman u Austriji oni imaju ironman u Mađarskoj u dobro poznatom IM gradiću udaljen oko 40km od virovitice - Nagyatadu. Razloga ima nekoliko zašto nisam s njima išao u Mađarsku kao što je većina HR ironmana išlo tamo: 1. Vrlo loša podloga za 180km bicikle, pogotovo sada kada imam aero kotače koji mi daju veliku prednost i ekonomiju ukoliko je cesta u redu. 2. Prošle godine sam sa negdje 50 natjecatelja skupa čekao vlak na 10.km bicikle i dobro se ohladio, te mi nije ni malo prijalo, i ne želim da mi se to ponovi. To je neoprostivo da na takav event ne može se srediti pitanje zatvaranja prometa. Za onoga tko ne zna: ironman je sport koji iziskuje jako puno slo. vremena, novaca i volje, a pripreme za takvu trku traju minimalno nekoliko mjeseci. Zamislite sada kada se to zbroji, koliko patnje i truda, novaca, svega ulozenoga da biste na kraju morali cekat vlak usred utrke! 3. Već 2x sam odradio taj ironman i zaželio sam se promjene. 4. Ne sviđa mi se sto se ove god. maraton trci u 15krugova, tako se stvaraju velike gužve na trčanju i to definitivno nije dobro! 5. Rano Dizanje, jer je jezero u kojem se pliva udaljeno 40km od Nagyatada. U Austriji je sve na jednom mjestu, a start je u 7:30h tako da je spavanje komotno do 6h, u Mađarskoj u 3 i 30h se morate ustati. Da se vratim... Krenuli smo prvo do točke sastanka zato sto šmo čekali Ernesta- ironman iz Rovinja kojem se pokvario auto tako da je išao sa Zoranom. Napravili smo malo pauzu na benzinskoj crpki u Gorskom Kotru i proćakulali i pozdravili se, jer se u ZG razilazimo. Put do Podersdorfa je protekao u redu, nema gužvi, čekanja, ceste savršene. Smjestio sam se u Podersdorf kamp koji je udaljen svega 500m od centra i starta. Pošto sam bio umoran od puta išao sam spavati oko 20h. Inače u šatoru ja spavam jako dobro pa sam tako i ovaj put. 24.08. Cijeli dan sam se uglavnom odmarao, a oko 18h su mi došli roditelji koji su došli gledati utrku. Oko 21sat sam legao i do jutra oko 6h sam odlično spavao, jos bolje nego prvu noć u šatoru. Dan-D 25.08. Ustao sam se u 5:45 i pojeo svoj posljednji obrok pred utrku. Uhvatila me je malo trema i nervoza kao i svih. To je ona uobičajena pozitivna trema. Mama, tata i ja smo krenuli polako prema startu. Napravio sam uobičajeni bike check-in, sve je kako spada. Obavio sam nuždu pred trku, obukao plivačko odijelo i dobio posljednje stručne upute od mojih nadatleta roditelja :) Mislim da su oni bili jos u većoj tremi nego ja jer su dobro znali kako sam naporno radio za ovo. Čim sam ušao u vodu koja je bila dosta nemirna zbog vjetra koji je puhao, krenuo sam se zagrijati 10minuta. Kada sam došao natrag sa zagrijavanja na start, potpuno sam bio smiren i nikada se nisam osjecao bolje nego u tom trenutku. Moje ironman tempiranje koje je trajalo 21dan je ispalo savršeno! Inače moje tradicionalno slabije plivanje uvijek završi negdje tamo poslije prvih 25% natjecatelja pa sam odlučio tako staviti se u startnu poziciju da me oni bolji ne pregaze, a da mi oni lošiji ne smetaju. Prije starta sam odlučio da se neću gubiti i da ću biti max koncentriran u vodi, jer IronMan plivanje je praktički lagano zagrijavanje u usporedbi što slijedi poslije toga. 3800m Swim Krenuo sam snažno i koncentrirano i odmah sam izborio poziciju i tempo koji sam držao do izlaza iz vode. Plivalo se dva kruga po 1900m u obliku trokuta u smjeru kazaljke na satu. Bove su odlicno raspoređene, ima ih puno i odlično su se vidjele. Držao sam se na začelju velike druge skupine plivača, te ih koncentriarano držao. U jednom trenutku sam htio prestizati, jer mi je bilo nekako lagano, no bila je to zaista velika zavjetrina. Plivači ispred su radili veliku struju, te kada sam ih ja pokušao prestići odmah sam usporavao, tako da sam se vratio iza i "podmuklo" držao iza njih i bio strpljiv. Bit će vremena za dokazivanje tko je što radio tek za kojih 6-7h u utrci... Prvi krug smo prošli za meni nevjerovatnih 29minuta, i dobio sam ogromnu dozu adrenalina pri pomisli da ću mozda isplivati ispod 1h! Drugi krug sam samo ostao i dalje koncentriran, i na posljednjem zavoju sam pogledao sat i vidio da piše 55min. Jos 300m do obale, kada je bilo vec preplitko za plivanje ustao sam i pogledao sat i vidim na satu 59min! Potpuno uzbuđen počeo sam trčkarati po plitkoj vodi i samo najednom osjetio iznenadnu strasnu bol i ta bol me je srušila u plicaku. Okrenuo sam taban da vidim sto me je zabolilo, te vidim duboku posjekotinu od 5-6cm po sredini tabana. Jako loše i počeo sam šepati i jedva došao do zone izmjene, u kojoj sam malo bolje pogledao nogu.  Krv je tekla iz posjekotine ali ne obilno. U T1 sam potpuno bio demoralizran i izgubljen jer nisam znao što napraviti. Bol je prestala i odlučio sam nastaviti dalje. Obukao sam sprinterice, sjeo sam na bicikl i krenuo na put dugačak 180km. Fizicki sam se osjećao odlicno, no noga me je boljela, ali želja je bila prevelika i jednostavno nisam htio se tek tako predati i reći da je moj ironman završen. 180km bike Krenuo sam snažno i potpuno koncentrirano. Staza je potpuno ravna 4krugax45km, asfalt je stvarno kvalitetan, nitko mi nije bio ravan na bicikli tko god je vozio kraj mene, bez obzira na bol u nozi. Prvih 10 minuta sam vozio u skupini od 20-30 natjecatelja i odmah sam se odvojio od te skupine. Vjetar je bio jak i neugodan, no svejedno sam se osjećao snažno i vozio najbrže ikada na bicikli u mojoj povijesti IM natjecanja.  Držao sam prosjek 38km/h ili 1h:11min po krugu (tempo oko 4:45h na 180km) sve do kraja drugog kruga kada me je počela sve više i više boljeti noga. Bol je počela biti sve jača i jača, polovicu trećeg kruga sam praktički vozio(gazio) na jednoj nozi jer me je lijeva previše boljela. 3 krug sam prošao za 4 minute sporije, prošao sam kroz grad i počeo voziti zadnji krug. Noga me je počela neizdrživo boljeti. Odmah na izlazu iz grada uhvatio sam još jednog natjecatelja i prestigao ga, kada me je vidio zaderao se i povikao mi je na njemačkom, a zatim na engleskom: "your foot is bleeding!" jer je shvatio da sam stranac. Pogledao sam malo bolje nogu i vidio ispod krv kako kaplje. Oba dvojica smo stali, te nakon toga sam shvatio da je definitivno gotovo. Zahvalio sam mu za upozorenje, te me je pitao da li mi treba pomoć. Rekao sam mu na eng da je grad blizu pa ću se dovući nekako do naselja. Nakon par km vraćanja u Podersdorf dosao sam u sami centar zbivanja i sreo sam roditelje, i odmah tražio medicinsku pomoc. Stotinu ljudi se sada skupilo u krugu oko mene. Doktor mi je skinuo sprintericu, koja je putpuno bila natopljena krvlju kao i čarapa. Kada je maknuo čarapu, počeo sam gubiti krv. Rekli su da ovo izgleda jako lose i da moram s njima do prve bolnice koja je bila udaljena oko 10tak km. U drugom gradu. Dao sam bicikl tati a mama je sa mnom išla u blonicu. Tamo su mi zašili nogu sa 7 šavova. Doktor je rekao da je jako duboko, da je očistio ranu jer je bila puna prljavštine i da ću morati mirovati minimalno 30 dana. Ovo mi je prvi put da nisam završio ironman. Istina je da sam praktički god. dana radio za ovu utrku, ali to je sport, i u sportu se dešavaju svakakve stvari, čak i puno gore nego ovakve ozljede. No ja kao što sam rekao i prije, jos uvijek premlad za ovaj sport i samo je pitanje vremena kada će stvari uz malo sreće konacno doći na svoje da pokazem sebi i drugima što sve mogu. Moj sljedeći IronMan je u Rothu u Njemackoj 13.07.2008.g za koji ću se spremiti bolje nego ikada prije. Sada još malo odmaram zbog ove noge, no uskoro cu poceti lagano trenirati i graditi formu. Pozdrav svima! Slideshow slika Austria Podersdorf 2007 Rezultati 20. Austria Triathlon 3damir |
