DAMIR MESEC - IRONMAN TRIATLONAC
Kontakt:
damir.mesec@yahoo.com
Skype: ironmoon80
Triatlonci:
Dejan Patrčević
Bojan Marić
Nikola Tošić
Igor Malešević "Melez"
Gordan Petković
Matia Milovan
Andrej Vištica
Krešimir Tijardović
Željka Šaban
Iva Tomić
Konstantin Preradovič
Matic Romšak
Luka Černuta
Matjaž Kovač
Trkači:
Goran Murić
Arhiva postova:
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (3)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (2)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (4)
Studeni 2007 (2)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (3)
Srpanj 2007 (1)
Siječanj 2007 (1)
Prosinac 2006 (2)
Listopad 2006 (1)
Rujan 2006 (3)
Kolovoz 2006 (1)
Srpanj 2006 (1)
Lipanj 2006 (1)
Svibanj 2006 (5)
Travanj 2006 (16)
Ožujak 2006 (2)
Veljača 2006 (1)
Siječanj 2006 (3)
Prosinac 2005 (3)
Studeni 2005 (3)
Rujan 2005 (1)
Kolovoz 2005 (3)
Srpanj 2005 (10)
Lipanj 2005 (5)
Svibanj 2005 (8)
Travanj 2005 (6)
DAMIR MESEC - IRONMAN TRIATLONAC
IRONMAN SWITZERLAND 2006
- 19:46 -
Komentari (20) -
Isprintaj -
#
 1.dan četvrtak 29.06.2006. Krenuli smo u 6h iz Rijeke. Ipak ima 800km vožnje autom do Zuricha pa nismo htjeli doci bas kasno navecer tamo. U sloveniji je promet protekao u redu, u Italiji smo cekali u koloni u okolici Venecije i Milana a sve ostalo je bilo ok. Kada smo dosli na granicu Italije i Švicarske morali smo kupiti godisnju kartu za autoceste koja iznosi 30 franaka. To je malo u odnosu koliko nasi lihvari pobiru pare na relaciji Rijeka - Zagreb samo u jednom smjeru. Odmah se vidi razlika u kulturi i cistoci, urednosti i svemu u odnosu na Italiju. Tamo smo stali na jednu pumpu i malo se odmorili i pojeli. Kada smo se odmorili krenuli smo dalje. 100km prije Zuricha nekoliko dana prije toga je pala stijena velicine jedne zgrade na autocestu, te je preusmjeren promet zaobilaznim putem. Svicarski policajci su nas poslali na "planinarenje" preko nekog prijevoja tako da se put oduzio na jos dodatnih 2 ipol sata jahanja po brdima i serpentinama. To smo iskoristili malo da se opustimo i da uzivamo u prekrasnom krajoliku alpa, usput smo se malo i poslikali. Dosli smo u Zurich za 11h voznje, bilo je uzasno naporno. Prije Zuricha upali smo u kolonu u kojoj smo bili sat vremena a pomakli smo se mozda 300m.  Da smo krenuli kako smo planirali u petak, satrali bi se i lose bi se odmorili za nedjelju. Prvo smo dosli na Ironman Expo, registrirali se da su dva IronMan frika iz Cro dosli u Zurich, pokupili startne brojeve i malo razgledali ali nista posebno, i zatim smo se uputili kod nasih prijatelja Darka i Piroške koji su nas ugostili kao da smo njihova djeca. Upoznali smo njihove klince i bas su super svi odreda. Da budemo iskreni malo je takvih ljudi poput njih koji ce te tako lijepo primiti. Raspakirali smo se i malo popricali s njima kako smo putovali i tako, te nakon 2h price isli smo spavati jer smo bili umorni od dugog puta. 2. dan petak 30.06.2006. Noć je prošla super, vrijeme je bilo odlično za spavanje tako da smo se naspavali. Isforsirali smo dizanje što ranije jer je trka u 7am pa da se malo naviknemo...Nakon doručka izležavali smo se po kaučima i tepisima ,pricali sa Piroškom koja je inače prof. tjelesnog pa smo imali puno tema vezano za sport. Oko 12 su stigla djeca na ručak, koja su zbilja fenomenalna, ručali smo pa opet malo odmora. Oko 14 h smo se uputili u grad koji je udaljen oko 10 km, ali je često guzva pa se dosta vozi. U ironMan selu vec su se polako počeli skupljat FRIKOVI, obilazili smo dućane,ja sam kupio bočice za oko pojasa. Malo smo razgledavali pošto smo jos u četvrtak pokupili startni broj nismo imali nekih pre velikih obaveza osim brifinga na engleski koji je bi u 15.30. i pasta partya u 19h. Masu frikića je pozorno slusalo upute organizatora. Uglavnom se govorilo od penalima koji se dobivaju za bacanje papirića,gelova ,praznih bidona, ipak je to Švica i naravno guženje u zavjetrini na Bicikli koja je strogo zabranjena na IronManu za razliku od klasicnog biciklizma gdje se moze "koristiti" tuđa snaga. Iza brifinga smo se uputil ponovo u obilazak expoa, malo smo švrljali po gradu. Naravno vidjeli smo malo "endless pool" koji bi nas spasio za treninge da se ne moramo po zimi tlaciti po bazenu s 200mulaca samo je problem sto se treba iskesirati kojih 25 000Eurica... Isto tako smo vidjeli par nepostojecih bicikla koje dodu oko 7000 Eura i vise pa smo se barem ako nista samo se malo poslikali s njima. Šmrc! Na pasta partiju je bilo masu ljudi jer su natjecatelji doveli i svoje ''navijace''. Upoznali smo se sa par frixija iz canade, svice ...Odusevilo me to sto su organizatiri na svaki jezik procitali dobrodoslicu...Opći smijeh je nastupio kad se citalo na japanski i mađarski. Ucestvovali su natjecatelji iz 40 zemalja svijeta. Hrvatski je relativno ok procitao (par recenica da nam zeli dobrodoslicu ..) Za jesti je bilo svega..od pašte,salate ,mesa,deserta,zbilja u izobilju. Oko 20 h smo zbrisali kući gdje je usljedilo opustanje uz razgovor sa obitelji Seba..oko 22.30 smo isli spavati. subota 01.07.2006. 3.dan Noc je protekla u najboljem redu, spavali smo nekih 7 h. Upalio sam mobitel i vidio da me vec Zvonko zvao koji je dolazi iz Njemake pomagati nam i dati nam podrsku (svaka cast!!). Bio je negdje na pola puta, dolazio je sa tatom da i on malo vidi cime mu se sin to bavi. Iza doruka smo se uputili do IronMan sela gdje nas je cekao Zvone sa tatom. Konacno netko poznati. Malo smo razgledavali, popili cugu, te se uputili do nas doma na rucak. Iza rucka smo se isli opustati na bazen koji je bio udaljen doslovno 10 metara od stana. Standard u Svici je zbilja na nivou, svako naselje ima svoj zatvoreni i otvoreni bazen uz naravno sve popratne sadrzaje. Cak nam je Piroska u jednom trenutku rekla da je ovo "los kvart" u kojem oni zive jer ima puno stranaca. Oko 17 h krenuli smo prema IM selu, jer smo u 18 morali staviti bicikle u zonu izmjene, a ostale stvari smo nosili na dan trke. Inace zona izmjene je kao na obicom triatlonu, sve je na jednom mjestu, za razliku od Austrije npr. gdje smo posebno odvajali swim, bike i run. Dosli smo u 'selo' ,tisuce bicikla...mogu reci da smo zbilja imali jednu od najlosijih oprema. To su svemirci bili oko nas, gotovo svi su imali vrhunske felge, kacige, diskove!!!...Nekako nas je sve to deprimiralo jer u IronManu tko ima bolju opremu na biciklu jako puno moze znaciti, pogotovo dobri kotaci, s kojima mozda necete dobiti puno na bike vremenu, ali koliko cete vise snage ustediti za maraton.... Cak smo malo isprobali biciklu s dobrim kotacima od jednog simpaticnog starog talijana IronMana, pa nevjerovatno kako ta bicikla s boljim kotacima kliiizi po cesti a bicikla uopce ne gubi na brzini kada se postigne neka brzina. Sve to nekako djeluje frustrirajuce pogotovo za Damira koji se spremio za ovo bolje nego ikada prije i zna da ce ga losa oprema kostati na Utrci barem 15min ako ne i vise....  U 19 h smo polako krenuli kuci, bacili zvonka u hotel gdje ga je cekao stari. Brzo smo pojeli i pokupili se u krpe ,jer to je bila zadnja noc pred utrku. Zvone je bio u hotelu nekoliko km od nas. Zadnje pregledavanje opreme i polako smo utonuli u san... 4.dan - DAN D nedjelja 02.07.2006. DAN UTRKE Zoranovo Videnje Utrke Budilica zvoni u 4:15 am.. kad sam je zacuo znao sam da je to to i da ne sanjam vise. Budim Meseca i ustajem iz kreveta. Zavrsno spremanje, hrana, pojeli smo standardni obrok. Nazvao sam Zvonka i rekao da cemo u 5:15 doc po njega u hotel. Krenuli smo,vani je jos bio mrak, prohladno, bez vjetra. Ispred hotela Zvonkova pila od 170 KS nabrijano ceka za polazak. U autu je bio i njegov stari, jer ce odmah po zavrsetku trke krenut u Njemacku. Na putu do starta sretali smo mnogo ljudi kako zabijeni teturaju po cesti, vracaju se kuci iz izlaska. Dolazimo na parking, koji je vec lagano bio popunjen. U zraku se osjetilo totalno nabrijavanje koje je jos vise poraslo kada smo usli u zonu izmjene. Dolazimo do svojih bicikli i vidimo jos dvojicu iz hrvatske, Zivkovica i Zeleniku, malo pricamo sa njima smijemo se i zabavljamo. Jos me jednom lovi depra kakve ljudi imaju felge i bicikle oko mene jer znam da cu morat pedalirat ko stoka a oni ce samo klizit oko mene... Navlacimo odjala za plivanje i polako odlazimo prema plazici sa koje se kretalo. Bila je udaljena 200 metara od zone izmjene. SWIM 3,8km Stojim na plazi, muzika tresti, totalno ludilo, svi nabrijani oko mene...znam da uskoro krecem na putovanje boli, patnje i totalnog uzitka. Oko mene cujem razliite jezike, svi vicu, galame, vriste. 2 min do starta......1minuta.....START!!!i Dosao je taj trenutak kada je pistolj opalio. Ljudi dragi svi startovi triatlona i ajronmena su goli k.... za ovo u Svici. Pa to je bio pakal paklenski. Plaza od 50 metara nagruvana sa nabrijanih 1800 frikova. Grozno sam dobio batina...iskreno u jednom trenutku nakon nekoliko zestokih udaraca mislio sam da cu se ugusit. Stao sam i rukama rasirio odjelo kod vrata da malo vode ude, jer sam se zbilja bojao da se ne utopim. Prije 2 god u Austriji je bilo 2200 ljudi ali je plaza bila kao ona u baski(skoro). Dalje...bove su bile u p.m. nisam nista vidio, samo sam plivao za drugima koji su se isto gubili i plivali cik cak. Iskreno vec mi je bilo dosta, tuce, gutanja vode..kad vidim na satu tek 13 min proslo. aaaa ,popizdio sam..ok prvi krug je nekako prosao, u drugom je bilo lakse, ulovio sam ritam i sve je bilo puno bolje. Isplivao sam za 1:12..inace to mi je bio 9 swim ove god!!!!!!!... da dobro ste procitali 8 puta u kostreni po pola sata i sad ovo ludilo od 3800m.SUPER SAM BIO ZADOVOLJAN!!  BIKE 180km...utrcavam u zonu izmjene i pronalazim svoj bike, skidam odijelo i jurisam do crte sa koje se krece vozit... kazem sam sebi.. uf najgore je proslo, ziv sam! Prvi dio bike staze je bio ravan. Vozilo se uz jezero prvih 20 km..zujao sam sa teskim svemircima. Oko 10 km cujem Mesec vristi i prolijece sa 45 km/h pokraj mene koji vozim 38 taj dio...pozdravimo se... na 20 i nekom km dolazi brdo..nesto malo teze od npr. da se krece sa korza pa do vrha drenova +5-6 km...i tako 3 puta po krugu..dosta teska staza... navijaca 1 000 000, krave po okolnim livadama... prekrasno zbilja,super atmosfera. Nakon brda uslijedila je nizbrdica gdje se vozilo oko 100 na sat (ako ste pro)..Ja sam oko 75km/h...Nije mi se dalo ganjat i nizbrdo bar da malo ustedim energije. Uglavnom nije bilo blagih dugih nizbrdica na kojima se moglo odmarat. Vracamo se u grad za 2 min, a penjemo se 1h..skoro...opet ravnica i lagana uzbrdica... prolazimo zonu izmjene i vozimo jos nekih 10 km do tzv. Heartbreak-Hill, pakleno brdo od 15 % nekih 1 km... Tamo je dozivljaj zbilja senzacionalan. Masa ljudi koji ti se deru kao da da su poludili..super osjecaj..muzika,opci kaos,ludilo!!! Dolazim do vrha u super stanju i gore me ceka Zvonko sa bidonima. Pozdravim ga i idem dalje.. jos samo 2 puta po 60 km...Odvozio sam za 5h 40 min...super zadovoljan s obzirom na opremu, profil staze i treninge koje (ni)sam imao. RUN 42,195km E...tu pocinje pakao za mene, svi oni hamburgeri i pive su dosli na vidjelo... Tu se vidilo tko se odricao od hrane i tko je pazio na svaku sitnicu. Jako sam se raspao od vrucine...nakon par km sam shvatio da idem probat uci kroz ona magicna vrata..to mi je bio cilj...Prosle god je bilo potpuno druga pjesma na trcanju..ali nema veze, jedno iskustvo vise...Ponovo brdo navijaca..ma neopisivo..Oko pojasa smo imali broj i velikim slovima ispisao ime,tako da sam vec iz daljine cuo da se ljudi deru go Zoran gooo...zbilja ludo i nezaboravo...Trcalo se 4 kruga po 10,5km.. Centar Zuricha mi je u dzepu..pa 5:40 sam se gegao onuda ..:) Dolazim skoro pred cilj i vidim ona magicna vrata, skupim snage i prodjem kroz njih...gotovo je...uspio sam jos jedno ludilo...najteze do sada...zbilja najteze... Damirov osvrt na utrku... Oko 4:15am me Zoran probudio, mislio sam da necu spavati nista od uzbudenja ali jesam, skoncentrirao sam se da odspavam i odspavao ipak 5h u komadu...Super se osjecam! Bas kako treba se osjecati na dan utrke. Pripremam posljednji obrok za dan utrke ono kalsicno sto jedem prije nego sto idem na treninge bicikle. Pojedem i provjeravam sve sto mi je potrebno za utrku jer ako zajebem i ne ponesem nesto imat cu problema. Krecemo prvo po Zvonka i njegovog tatu u obliznji hotel u kojem su odspavali, te nakon toga krecemo prema IronMan village-u. Cim smo dosli tamo pocelo je uzasno švikanje i nabrijavanje sa svih strana. 70000 ljudi urla samo za 1800 najnabrijanijih ljudi koji su spremni da pokazu svijetu da nista nije nemoguce! U zoni izmjene pozdravljam Zivkovica kojeg prvi put vidim ovdje od Kada smo u Svicarskoj. Svi smo uzbudeni i manje vise svi smo malo spavali ili nikako. Odlazim po posljednji puta u Wc da se isprazim da se nebi slucajno desilo praznjenje na utrci. Krecemo se polako sa masom triatlonaca koji su se kretali prema startu koji je bio udaljen oko 200m od zone izmjene. 1800 najnabrijanijih frikova u radijusu od 3000km na startu. Koja je to energija! Moze se osjetiti u zraku na kilometre daleko! Jos 5 minuta do starta... SWIM 3,8km U meni je vladala nervoza uzasna. Jedva sam cekao da krenemo. Nisam mogao vise izdrzati tamo stajati ko kip na startu. Drai, cvai, ajnc.....START! I poceo je jos jedan IronMan! Plaza je bila poprilicno malena u usporedbi s onom u Austriji prije 2 godine. Prvih 500metara dobio sam poprilicno dosta batina zbog te guzve, do prve bove. Kasnije se sve malo smirilo i proteklo je sve ok. Tih 3800m imao sam osjecaj kao da plivam 2h! Nikad kraja jedva sam cekao da izadem iz vode jer mi je bilo dosta naguravanja i batina. Kroz naocale bove uopce nisam vidio tako da sam samo slijedio frikove kud oni tu i ja. Isplivao sam za 1:14...cisto ocekivano za mene i moje plivacke treninge koji su nikakvi. Trcim prema zoni izmjene i vidim Zorana kako gura bike prema Izlazu iz zone...Obavio sam Zonu Izmjene za 2 minute i sjeo na bicklu na koju sam sjeo relativno ok i neizmoren...mozda sam bio malo osamucen u zoni izmjene ali je sve proslo kada sam sjeo na bike.  BIKE 180kmNa pocetku je bilo malo naguravanja po stazi dok nismo napustili centar grada. Kasnije je bilo vise mjesta i mogao sam normalno voziti. Prvih nekoliko zmija triatlonaca sam odmah u startu prestigao, a u jednima od njih je bio Zoran tocnije na 10.km te sam ga lagano pozdravio i nastavio svojim planiranim tempom....Do 20km sve je ravno. Pogledam na kilometar sat i vidim da mi je prosjecna brzina bila do ovdje 40km/h stvarno je bilo prelagano do ovdje...odmah sam posumnjao da se tu nesto kuha i da staza nece biti tako lagana. Nakon 20 km stvarno veliki uspon od 7km "the beast"...na vrhu je bila okrijepa, masu ljudi i navijaca, prekrasan ambijent. Sve zelenjava oko nas, kravice ma super. Slijedi kratka i ostra nizbrdica koja ima oko 2,5km i onda opet lagano uzbrdo 7-8km...kada se prode i to brdo ponovo dolazi okrijepa i masu ljudi na brdu i super ambijent, i zatim jos malo uzbrdice i onda "sjuravanje u grad" brzinom od 90km na sat. Za nekoliko minuta sam se sjurio po nizbrdici i opet slijedi ravan dio do "HeartBreak Hilla" koji ima oko 1500m nagiba 15%, tamo vlada opce ludilo, ljudi ti se micu s ceste, jedva da imas mjesto za proci kroz masu ljudi. Sve je super organizirano. Ja sam bio solo na brdu pa su spikeri uspjeli izgovoriti moje ime i drzavu iz koje dolazim, super osjecaj da ti motivaciju i unutarnju snagu koja mi je stvarno bila potrebana u tom trenutku. Na vrhu brda netko se zaderao Mesec i skuzio sam da je to bio Zvonko. Uspio me malo uhvatiti na tom brdu s kamerom. Ajde barem da imam neku uspomenu kako sam gazio u Svici. Poslije heatbreak hilla opet sve ravno do Zone izmjene i tako jos sam morao 2 kruga po 60km. Stiskao sam biciklu i niti jednom dijelu nisam popustao tempo. Osjetio sam malo bolove u misicima ali mogao sam nastaviti s voznjom ali sam bio svjestan da pretjerujem s brzinom...isao sam iznad svojih mogucnosti, vrtjeli su mi se filmovi u glavi, pozitivni, ovo treba zivjeti, ovo treba covjek voljeti da bi razumio. Drugi krug se nije nista specificno desilo na bicikli osim sto sam skuzio da sam se poceo ganjati sa "svemircima". Bas ironija je ta dobra bicikla... Svi su oko mene imali dobre kotace, kacige i Diskove a ja mrtvac bez icega od toga. Vidi se razlika u naporu kojeg treba savladavati pogotovo po ravnom dijelu. Ja sam u prosjeku vrtio brze od drugih za 10-20rpm/min iskljucivo zato sto bi se jednostavno ukiselio da sam vrtio poput drugih...moram puno vise snage trositi za odrzavanje postojece brzine dok drugi samo povremenim pedaliranjem ili laganim pedaliranjem to samo nadopunjuju. Ali na brdu kotaci ne igraju nikakvu ulogu i vrlo cesto sam u tih 3 kruga na brdima prestizao po nekoliko skupina triatlonaca. Vise od 700 ljudi sam uhvatio na bicikli sve skupa kad se zbroji. 3 krug je bio specifican...Svi su vec polako umorni od bicikle i vidio sam da ljudi polako gube na tempu, ja sam isao na kartu sve ili nista i odlucio sam odvoziti zadnji krug koliko mogu a da se ne ubijem do kraja...Po ravnom dijelu sam konstantno prestizao ljude do prvog brda i isao prosjecnom brzinom od oko 40km/na sat. Zacuo sam zvuk motora i okrenuo sam se i vidio sam nesto sto mi se uopce nije svidjelo...Sve one ljude koje sam prestizao nanjusili su me i prikopcali su mi se u zavjetrinu i lagano se izmjenjivali. Njih 50! U distanci na 5 metara. Sudac je pokazao jednom triatloncu koji bio iza mene Crveni karton. Uzasno se guzio u zavjetrini na 2m od mene. Kada sam dosao do prvog brda zbrisao sam toj koloni od 50 ljudi u roku odmah i dostigao drugu skupinu... Stiskao sam i dalje do grada koliko ide i pripremio se za zonu izmjene... Odvozio sam 180km teske bicikle za 5h:10min. Staza je mnogo teza od Austrije i Madarske. Ne zbog kolicina brda nego zbog rasporeda tih brda...postepeno uzbrdo i strmo nizbrdo stvarno ubija prosjek...  RUN 42,195kmU zonu izmjene sam usao i brzo sve obavio, negdje za 1min:30sek. Poceo samo trcati i odmah sam vidio da sam napravio "ubojstvo" na bicikli, noge su mi bile unistene gotovo neizdrziva bol u unutarnjim kvadricepsima. Pijem prvi Analgetik protiv bolova da ubije sto vise bol, bol ne popusta uzimam drugi i tada je polovicno popustilo...Konacno mogu nekako trcati kazem sebi...Na trcanju je bilo najljepse, ljudi te bodre, svi se ponasaju prijateljski, okrijepe svakih 1500m, stvarno sve super, nije mi smetala vrucina koja je bila taj dan toliko neizdrziva vecini. Samo sam molio da mi bol u nogama popusti da izdrzim trcati do kraja taj maraton. Govorio sam u sebi "radi, radi, izdrzi do kraja ovaj 10-satni pakao!" Prvi Polumaraton sam otrcao za 1:41, a na satu mi je bilo 8h:09min...to znaci ako tako nastavim, ici cu ispod 10h...to sam i htio i spremao se za to. No Nazalost slijedila je naplata za visesatno prelazenje aerobnog praga na bicikli i u 23.km sam vidio da cu se jednostavno ugasiti prije cilja. Stiscem zube jos oko 15minuta, trosim svoje tijelo i misice, i noge su mi samo najednom pokleknule i zadrzao sam se za zastitnu ogradu. Gotovo je! 16km prije cilja misici su mi se  toliko istrosili i malo je falilo da ne zavrsim utrku i zavrsim u bolnici... Volonteri i doktori su vidjeli da cu se srusiti i zamolio sam ih da mi donesu nesto da se oporavim...Ruke i noge mi se potpuno tresu a noge konstantno dobivaju grceve i tikove cim ih malo napregnem na mali odskok! Ne ide dalje! "Ne, ja zelim ici dalje ali tijelo me vise ne slusa!" Sreca da je Aid station bila 100m od mjesta gdje mi je sve otkazalo tako da sam tamo proveo 10minuta dok se nisam oporavio uz hranu i cugu i nastavio setat u teskoj agoniji. Idem probat to zavrsiti, vise ne ganjam rezultat rekao sam sam sebi...Hodao sam i dobrih 5km sa Zoranom koji se isto raspao samo sto je on imao 1 krug vise za napraviti. Zoran je mogao trcati malo, a meni je bilo sve teze i teze pa me je ostavio...mislio sam da necu izdrzati cak ni dohodat do cilja...poceo sam se rusiti, bilo mi je slabo i nisam mogao disati i sve me je bolilo. Nateze ispacivanje u zivotu nego ikada prije. Da sam u tom trenutku otrcao 1000m zavrsio bih u bolnici i bio bi "Game Over", a to nisam htio da se desi, stvarno sam thio tu medalju, i diplomu finishera i ostale pogodnosti koje me cekaju na cilju, wellness, jacuzzi, masaže... Nakon 1h 30min Stajanja i hodanja vidim i Zoran mi galami da imam jos 300metara do cilja i prosao sam kroz magicna vrata cilja. Na semaforu pise "D.Mesec 10h:48min". publika pljesće, navijaci me slikaju, galame: "Damir!!!", snimaju kako dolazim ispacen do cilja sa tribina. Super osjecaj, stvarno nema "Ne Mogu" u IronManu! Nisam osjetio nikakvo olaksanje na cilju zapravio postajalo mi je sve teze i teze i do kraja dana sam bio u jos vecim bolovima nego na trci. Organizatori su mi stavljali hladne obloge da se smirim i pitali me da li mi treba lijecnik. Ja sam rekao da cu izdrzati i da mi nece trebati. Ovo mi je najtezi IronMan do sada bio, a i dobra skola za sljedeci. Pozdrav svima na podrsci posebno onima koji su me pratili uzivo preko interneta.  5. Danponedjeljak 03.07.2006. Sinoc smo dosli kasno doma...naravno mrtvi umorni. Zvonko je vozio nas auto do doma a stari iza njega. Ja sam bio koma za vozit, a Damir je jos gori bio. Da je bilo tko vozio od nas dvojice zabili bi se negdje s autom sigurno. Ispred nase vile smo se oprostili sa Zvonkom i njegovim starim koji su krenuli za Njemacku. Nekako smo se odvukli na prvi kat u stan. Izgledali smo grozno,nadam se da nas se djeca nisu preplasila kad smo dosli doma. Damir nije mogao se pokrenuti, uzasno ga je bolila slezena a noge su mu bile potpuno unistene. Malo smo nesto stavili u usta i legli u krevet. Ujutro smo se digli oko 10, odvukli u kuhinju i pojeli nesto, te se odmah nakon bacili nazad na tepih ili kauc, (na smjene). Jos jednom moram pohvaliti obitelj Seba koji su nas ugostili zbilja bolje nego u Hiltonu. Svaka cast ljudi ,da je vise takvih dobricina ovaj svijet bi bio puuuno bolji!! Opet smo se vratili u krevet i odspavali par sati. Kasnije se poceo pripremati rostilj na balkonu za nas i cijelu familiju. Najeli smo se super piletine, popili par pivica,salatu..sve po redu na kraju sladoled. U goste su dosli susjeda Zoe i jos neka, spanjolka. Navratio je i crnac iz Nigerije od Zoe muz Rex. Koja je to legenda ...steta da nemamo sliku sa njim. Iza vecere nastavli smo lagano pijuckat ,pricat ,zabavljat se sa 2 mala hrcka od djece...Jos uvijek nam je bilo lose od trke ali zbilja u kuci je bila tako ugodna atmosfera ,totalno opustena bez presinga bilo koje vrste. Oko 23 h odvukli smo se do sobe i ponovno zaspali. Cijeli dan smo mozda 20metara prosli po stani hodajuci i to jedva jedvice ono od kauca do kauca. Galerija Slika IronMan Switzerland Official Website |
